NOGOMET METAFORA ŽIVOTA?
Seminar i dokumentarna izložba,
Mostar, oktobar/listopad, 2010.
Banja Luka , novembar/studeni, 2010.
I) Polazišta
Nogomet metafora života? istraživački je projekt realiziran kroz različite aktivnosti: jednomjesečnu radionicu sa studentima/icama Univerziteta “Džemal Bijedić” i Sveučilišta u Mostaru[1], jednodnevni seminar i dokumentarnu izložbu na kojoj su prikazani materijali nastali tokom istraživačkog procesa. Format projekta, kao i svih pojedinačnih aktivnosti unutar njega, edukativno je koncipiran s primarnom namjerom da se kroz njega analiziraju i interpretiraju subkulture mladih navijačkih skupina u kontekstu bosanskohercegovačke socio-političke situacije, te razvije nova perspektiva na konstituiranje kolektivnih identiteta kroz navijačke rituale i manifestacije simboličkog, a nerijetko i zbiljskog nasilja. Neke od polazišnih točaka u koncipiranju projekta bile su sljedeće:
- Navijači sebe smatraju „dvanaestim igračem“ koji direktno sudjeluje u igri, utječe na njen tok i bez koga, na koncu, ta igra ne bi bila moguća. Emocionalno se identificiraju s klubom za koji navijaju, izjednačavajući ga s regijom, gradom, vjerskom i nacionalnom pripadnosti. Stoga navijačku subkulturu mladih promatramo kao Subjekt koji navijanje za određeni klub koristi kao Objekt za formiranje kolektivnog identiteta.
- Navijačka skupina ne predstavlja koherentu i homogenu tvorevinu - unutar nje se a priori izdvajaju najaktivniji navijači koji kolektivno i manje-više organizirano iniciraju bodrenje i druge navijačke aktivnosti, pokušavajući na taj način utjecati na ostale navijače i publiku da prihvati njihove modele ponašanja. [2]
- Do devedesetih godina prošlog stoljeća, a u velikoj mjeri i danas, rock, pop i druga glazba, uz navijanje na sportskim stadionima, tvorili one dominirajuće, najučestalije podloge i posredovanja mladim ljudima za stvaranje subkulturnih stilova života.[3] Reprezent ovakve subkulture jeste navijač iz trenda[4] na čijem smo stilu i modelu ponašanja zasnovali istraživački proces[5].
Modeli ponašanja savremenih nogometnih navijača, u okviru kojih promatramo navijače iz trenda, ukazuju na činjenicu da ovenavijačke skupine u prvi plan ne stavljaju pružanje podrške momčadi, već su prije svega usredotočeni na ritualno izražavanje grupne identifikacije.
Promatramo li i definiramo spomenutu navijačku skupinu kao masu, u onom smislu u kojem je o masi pisao Elias Canetti u knjizi Masa i moć (Canetti 2008), onda navijački ritual koji je od strane jedne skupine navijača usmjeren prema van, možemo smatrati jednom vrstom želje ili težnje da se izađe iz zatvorenog okvira, tj. da se probiju zadate granice. ''Izlaženjem iz okvira'', zatvorena navijačka skupina počinje da se ogleda u drugoj, što predstavlja njen osnovni cilj, jer je njena održivost uvjetovana postojanjem druge skupine - one se međusobno održavaju i komentiraju. Stoga se može pretpostaviti kako je navijački ritual usmjeren prema van – prema javnosti i on se ne može održati bez specifičnih oblika komunikacije s igračima na terenu, drugim dijelovima publike, a osobito bez suparničke navijačke skupine.
Navijačkim skupinama, dakle, treba određeni ritualni model ponašanja, jer se on može iščitavati kao san o obnovi kolektivnog identiteta i kolektivnog pripadanja. No, važno je primijeti da se ne radi o ritualu i njegovoj manifestaciji u izvornom – metafizičkom obliku i smislu, nego o simboličkom ponavljanju ritualnih radnji koje se sada smiještaju u kontekst savremenog, neoliberalnog društva zadobivajući nova značenja.
Nasilje čini jedan od osnovnih konstitutivnih elemenata fenomena ekstremnog navijanja i pripadajućeg subkulturnog stila. Ono je višestruko uvjetovano i raspršeno na različitim nivoima suparništva i rivalstva, a od presudnog su značaja specifične društvene okolnosti koje diktiraju prirodu tog nasilja, od njih, dakle, zavisi da li će biti riječ o simboličkom ili stvarnom nasilju.
II) Lokalni kontekst
U nogometu se stvari kompliciraju zbog prisustva drugog kluba.
(Jean Paul Sartre)
Nasilje simboličnog karaktera prevladava kada dominiraju klupska ili grupna rivalstva, tj. rivalstva karakteristična za sport, dok stvarna nasilja prevladavaju u situacijama kada se ističu nacionalna i politička rivalstva, odnosno rivalstva koja se referiraju na širi društveni okvir, što je u Bosni i Hecegovini najčešći slučaj. Perasović (2001) smatra kako je u skladu sa subkulturnom teorijom simboličke agresije moguće ustvrditi da navijačko nasilje, gledano u cjelini, u većoj mjeri ima simbolički nego stvarni/realni karakter, premda u kontekstu istraživanja i analiziranja bosanskohercegovačkih navijačkih skupina ne možemo isključiti primjere u kojima je simboličko navijačko nasilje poprimilo zbiljski karakter.
Bosna i Hercegovina je specifična i nekoherentna socio-politička zajednica, podijeljena na tri naroda/nacionalnosti. Ovakva situacija pogoduje i zapravo osnažuje agresivnost navijačkog života i nasilja. U Mostaru je ta specifičnost, zbog transparentne podijeljenosti grada osobito izražena. Iako možemo reći kako navijači nerijetko podstiču na agresiju i delikventno ponašanje, postoji i nepisani kodeks ponašanja na tribinama i izvan njih, premda najaktivniji pripadnici lokalnih navijačkih skupina Ultras i Red Army napominju da ih se većina navijača ne pridržava.
Od navijača smo saznali da će uvijek stati na stranu svojih rivala kada su u sukobu s policijom, a kada se radi o međusobnim sukobima nepisano je pravilo da se ne upotrebljava vatreno oružje ili noževi, dok se palice i baklje toleriraju. No, stvarni događaji i zabilježeni primjeri zbiljskog nasilja među lokalnim navijačkim skupinama pokazatelji su kako se u praksi ova nepisana pravila ne poštuju.
Jedan od najpoznatijih incidenata dogodio se u Mostaru za vrijeme održavanja utakmice između Brazila i Hrvatske u lipnju 2006., u kojem je jedna osoba teško ozlijeđena metkom iz vatrenog oružja. Ozlijeđeno je i šest policajaca, dok je 26 izgrednika privedeno. Neredi su izbili nakon što se skupina navijača, noseći obilježja hrvatske reprezentacije i deklarirajući se kao navijači hrvatske nogometne reprezentacije, okupila na Španjolskom trgu (mjestu nekadašnjih ratnih sukoba mostarskih Hrvata i Bošnjaka), te demolirala klupe na trgu, razbijajući reklame na okolnim objektima i napadajući vozila koja su prometovala tim dijelom grada. Na to okupljanje odgovorila je skupina mladića iz istočnog (većinski bošnjačkog) dijela grada koji su se deklarirali kao navijači reprezentacije Brazila. Dvije skupine su se sukobile masovnim bacanjem kamenja i drugih predmeta pri čemu je načinjena fizička i materijalna šteta na okolnim objektima i parkiranim vozilima. Možemo primijetiti kako kod navedenih navijačkih skupina postoji sklonost agresiji, koja je blisko povezana s okruženjem koje uključuje organizaciju, policiju, protivničke navijače i određenu atmosferu koja svakoga trenutka može eskaliratiu stvarno nasilje.
Drugi incident u kojem je došlo do eskalacije simboličkog nasilja u ono zbiljskog karaktera dogodio se u lipnju 2008. godine, po završetku utakmice između reprezentacija Turske i Hrvatske. Povremenim reakcijama više od 600 policajaca i pripadnika specijalne policije spriječena je eskalacija sukoba i kontakt između suprotstavljenih navijačkih skupina. U tučnjavi je povrijeđeno šesnaest policajaca i privedeno šesnaest maloljetnika.
Općepoznato je da u Mostaru postoje mnoge navijačke skupine koje se redovito sukobljavaju. Osim pasioniranih navijačkih skupina koje brane boje reprezentacija Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Brazila i Turske, za očekivati je da će se uskoro pojaviti i žestoki navijači Mongolije, Kenije, Mozambika i Kazahstana, kako šetaju gradom i nose svoja, ili pak njihova nacionalna obilježja. Stoga možemo zaključiti kako Sartreova izjava da se u nogometu stvari kompliciraju zbog prisustva drugog kluba, predstavlja sinegdohu situacije koja se odvija u redovima lokalnih navijačkih skupina.
III) Sa radionice
Navijački ritual kao zaseban, neovisan svijet igre i simboličkih suprotstavljanja
Navijački ritual kao zaseban, neovisan svijet igre i simboličkih suprotstavljanja naziv je radionice i dokumentarne izložbe, kroz koju su sestudenti/ice bavili istraživanjem, sakupljanjem i arhiviranjem materijala koji su se odnosili na propitivanje različitih aspekata lokalnih navijačkih skupina - Ultras[6] i Red Army[7], nastojeći na taj način doći do relevantnih podataka o genezi ovih navijačkih skupina, zatim do arhivske građe koju njeni članovi posjeduju, i pokušavajući, na koncu, iskazati vlastita promišljanja i interpretacije ovog fenomena kroz različite umjetničke koncepte. Izložba je rezultirala materijalima prezentiranim u formi audio, vizualnih i tekstualnih zapisa, čije fragmente navodimo umjesto zaključka, s obzirom da je ovaj istraživački projekt zamišljen kao otvorena platforma za kritičku refleksiju sadašnjosti i imaginaciju budućnosti, te tek ukazuje na potrebu da se ove fenomene počne sustavno preispitivati, promišljati i diskutovati s aspekta različitih društvenih znanosti i disciplina.
Vladimir Ćorić: Nogomet metafora života!, tekst
Iz pozicije bivšeg pasioniranog navijača Ultrasa autor se u ovom tekstu bavio fenomenom nogometa kao najvažnije sporedne stvari na svijetu. Jedina istinska paradigma, koja po njemu predstavlja objašnjenje ovog fenomena, krije se u navijačkim skupinama,potkrijepljujući tu tvrdnju činjenicom da bez navijača i njihovih rivaliteta nogomet gubi na svojoj energičnosti i utjecaju. Autor smatra kako navijači i navijanje sami po sebi ne predstavljaju nešto loše, ali da u odnosu na specifični socio-politički kontekst Mostara, poprimaju ekstremne oblike rušilačkog djelovanja. Činjenica da su se ovdje tijekom rata devedestih odvijali brutalni međunacionalni sukobi uveliko je utjecala na ponašanje lokalnih navijačkih skupina, koje su pak podložne političkim i medijskim manipulacija. “Grad koji bi sebe u svijetu mogao promovirati pod sloganom : "Huliganizam-turizam", trpi veoma teške posljedice. Hoće li se desiti da se mostarci zatvore u kuće kada se odigrava utakmica izmedu Ghane i Obale Slonovače? S obzirom na dosadašnje iskustvo, te inertnost i zatupljenost mladih, ni taj scenarij nije isključen. Nogomet i religija bore se za prvaka oblikovanja svijesti i mišljenja rezigniranih građana, a do sada su rezultati izjednačeni. Bezbroj apsurdnih situacija vezanih uz nogomet desilo se u ovom Gradu! Tek kada ljudi priznaju istine i prestanu negirati identitete i jednih i drugih, može se početi graditi zdrav rivalitet. A do tada, Najvažnija sporedna stvar na svijetu, ostaje samo moćan instrument u rukama politike…” (iz teksta Nogomet metafora života!, Ćorić, 2010).
Jasenko Delić: Jedanaesterac sa tribina, tekst
&Almir Halilčević: Jedanaesterac sa tribina, ilustracija za tekst
Jasenko Delić tijekom radionice piše o navijačkim skupinama u Mostaru, u kojoj na ironičan način mijenja stvarne i fiktivne podatke lokal-patriotskih navijačkih skupina Ultras i Red Army. HŠK Zrinjskom autor atribuira epitet najstarijeg nogometnog klubana prostoru cijele BiH, te piše o njegovoj temperamentnoj navijačkoj skupini čiji zanos često izlazi iz okvira sportskog ponašanja, kao i samog stadiona. Kako bi izbjegao pristrasnost autor nam piše i o nogometnom klubu rođenom na mostarskoj poljani i nazvanom po planini Velež. Kao glavne protagoniste i izvore problema u gradu navodi navijačke skupine, koje zajedno s drugim nevoljama postaju teško breme za sve slabija “klupska leđa”.On smatra kako se rješenje ovog problema nažalost još uvijek ne nazire, stoga navijački okršaji sve više liče na borbu Don Quijotea s vjetrenjačama, bez cilja i razloga. Na kraju zaključuje kako nogomet, u svijetu poznat kao najvažnija sporedna stvar, u BiH već dugo vremena važi isključivo za amatersku igru uz koju samo dolaze nevolje.
Marina Đapić: Biti Red Army (audio zapis, 7’)
Marina Đapić razgovarala je s jednim od navijača koji predstavlja jezgro navijačke skupine Red Army. On odgovara na pitanja o razlogu i načinu na koji se pripada ovoj navijačkoj skupini, te o njihovom odnosu prema navijačkoj skupini Ultras. Sugovornik naglašava kako istinski navijači Red Army-a, Ultrase ne smatraju pravim rivalima, nego kvazi navijačima kvazi kluba koji je formiran radi širenja fašizma, te da su pjesme koje im upućuju za vrijeme utakmice jedan od rijetkih načina kroz koji iskazuju odnos (rivalitet) prema njima. Također navodi kako strateški ne nastoje povrijediti protivničku navijačku skupinu, jer se smatraju antifašistima koji se bore za jednakost svih građana u gradu. Kroz ovaj intervju autorica je vjerodostojno predstavila priču strastvenog navijača i njegovu refleksijuna situaciju između lokalnih navijačkih rivala, bez iznošenja vlastitih komentara i zaključaka.
Kathryn Hampton i Robert Jandrić Gradski derbi Velež – Zrinjski 2009(dokumentarni film, 23’)
20. oktobra 2009. godine na Stadionu pod Bijelim brijegom održan je gradski derbi između HŠK Zrinjski i FK Velež. Prije derbija tim AbrasMEDIA, Omladinskog kulturnog centra Abrašević iz Mostara, posjetio je navijače oba kluba i zabilježio pogled iznutra - intervjuom s vođom navijača Veleža, zatim kroz dokumentiranje njihove navijačke skupine prije i za vrijeme trajanja derbija, te kroz posjetu i intervju s jednim navijačem Zrinjskog, koji je zahtijevao da ostane anoniman. Pogled izvana u ovoj reportaži ogleda se u grafitima i emblemima ovih navijačkih skupina.
Mostarski derbi je prošao bez problema, međutim istoga dana u Širokom Brijegu smrtno je stradao navijač Fudbalskog kluba Sarajevo Vedran Puljić.
Marija Kolobarić i Josip Visković: Jebo vas vaš fudbal i nogomet (video dokumentacija javne akcije, 2’11¨)
Javna akcija Jebo vas vaš fudbal i nogomet s jedne strane predstavlja direktnu kritiku vizualnih medija koji ovom sportu pridaju enorman značaj, i koji su zaslužni za njegovu globalnu ekspanziju; a s druge pak strane predstavljao sobnu reakciju na lokalni kontekst u kojem se nogomet koristi kao alat za potpirivanje etno-nacionalnih tenzija.
Željka Kutle i Sabina Maslo: Vizualni identiteti lokalnih navijačkih skupina(dvije slike, dim. 120X90)
Autorice su primijetile kako lokalne navijačke skupine Ultras i Red Army svoje vizualne identitete najčešće ispoljavaju kroz formu street arta. Prilikom istraživanja grafita, došle su do zaključka kako su oni u velikoj mjeri nacionalno obojeni i kontaminirani različitim političkim porukama i sadržajima.
Kako bi dokazale da se politika i političke manipulacije reflektiraju na odabir i sadržaj vizualnog identiteta ovih navijačkih skupina, poigrale su se s njihovim ikonografijama tako što su na slikama zamijenile njihova formalna mjesta, postavljajući pitanje da li grb jedne navijačke skupine, koji je istrgnut iz vlastitog konteksta i apliciran u drugi – protivnički, gubi svoje značenje, prvotnu poruku i smisao?
Stefan Marinović: Virtualni identitet/i lokalnih navijačkih skupina (3 foto printa, dim. 50X35)
Ovo istraživanje fokusiralo se nakorištenje interneta kao sredstva samopropagande navijačkih skupina.Važno je primijetiti kako je internet danas postao forum za više od 300 milijuna korisinika u cijelom svijetu, i samim tim platforma na kojoj različite nacionalne, rasističke, nasilne i druge ekstremne skupine sustavno zloupotrebljavaju njegove prednosti. U Evropi smo već mogli vidjeti način na koji se primjerice neonacističke i ekstremno desne skupine koriste internetom za širenje rasističkih stavova unutar i izvan nogometnih stadiona. Marinović je na ovom tragu istražio internet stranice i forume lokalnih navijačkih skupina, kako bi ispitao da li i u kojoj mjeri opseg i sadržaj početnih stranica poziva na zlo/upotrebu nogometa kao platforme za propagiranje mržnje, etno-nacionalističke propagande i nasilnih aktivnosti. Analiza i rad na ovoj temi još uvijek traje.
Anđela Prnjak Šta znači biti Ultras – pogled iznutra, tekst
Esej Šta znači biti Ultras – pogled iznutra, Anđela je napisala na osnovu intervjua koje je vodila s najaktivnijim Ultrasima kako bi, parafrazirajući i citirajući odgovore, pokušala što vjerodostojnije prikazati njihovo gledanje na sopstvenu navijačku skupinu. Autorica se bavi konstitutivnim elementima koji su neophodni za postojanje jedne navijačke skupine kao što su: vođa navijača, udarni transparent, navijačke podgrupe, dress code i navijački uzori. No, Anđela primjećuje kako nasilje predstavlja tamnu stranu navijanja u kojoj sudjeluju sve podgrupe Ultrasa, a za najžešće neprijatelje smatraju gradske rivale Red Army, tuzlanske Fukare, te sarajevske Manijake i Horde Zla. Pasionirani navijač Ultrasa, koji je zahtijevao da ostane anoniman navodi: „Iskusili smo i ono što jednom Ultrasu pada najbolnije, a to je zabrana praćenja svog kluba na gostovanjima od strane policije.” (iz teksta Šta znači biti Ultras – pogled iznutra, Prnjak, 2010).
Nikola Rončević: Ne/mogućnost navijanja bez mržnje i nasilja, tekst
Rončević s pozicije objektivnog pripovjedača propituje mjesto navijačkih skupina, i smatra kako su one izvorno utemeljene u tekovinama civilizacije, u urbanim sredinama, i kako su imitacija gesti koje su izvodila prvotna plemena.”Ugoda koja se osjeća kroz pripadnost je veoma privlačna i iskonska, i predstavlja odraz želje za primitivnom i „opipljivom” moći i proživljenim iskustvom zajedništva. A huliganizam? To je stanje trenutka, stanje ludila i pretjerane emocionalnosti. Stanje nasilja.” (iz teksta Ne/mogućnost navijanja bez mržnje i nasilja, Rončević, 2010).
Marko Tomaš Nogomet je rat drugim sredstvima, tekst
Tomaš piše o utjecajima, pozitivnim i negativnim efektima nogometa u jednoj društvenoj zajednici, komparirajući recentne primjere iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Tomaš smatra kako je hrvatski klupski nogomet u dugogodišnjoj agoniji, ali kako su najbitniji akteri, koji su zaslužni za plasman dva najveća hrvatska kluba u Euro ligu bili jedan Bosanac, Senijad Ibričić te jedan Hercegovac, Vahid Halilhodžić. ''U zagrebačkom Jutarnjem listu osvanuo je naslov iz pera Tomislava Židaka, koji je glasio: „Nema stranca do Bosanca“. Svi hrvatski mediji u svojim sportskim rubrikama bavili su se, skoro isključivo, likom i djelom ova dva bosanskohercegovačka sportaša. Isti se proces u istom trenutku odvijao i u bosanskohercegovačkim medijima. Svi počinju pratiti, pomalo zaboravljene jugoslavenske sportske gigante, a razlog njihovog zanimanja upravo su uspjesi „naših zemljaka“ Vahida i Senijada.“ (iz teksta Nogomet je rat drugim sredstvima, Tomaš, 2010). U mostarskim i sarajevskim kafanama, ponovno se priča o Hajduku i Dinamu. Bosanskohercegovačke televizije se bore za preuzimanje prijenosa njihovih europskih utakmica, a sve kako bi društvo moglo pratiti „naše“. Nevjerojatan je način na koji se uspjeh jednog izvanrednog pojedinca, među navijačima, percepira/prihvata kao osobni uspjeh, smatra autor. Kroz njihove uspjehe navijači žive vlastite snove, potvrđuju svoju superiornost u odnosu na druge, te se izdižu iznad svoje, obično turobne, svakodnevice. Ovo su tek crtice, osnov za platformu u okviru koje Tomaš raspravlja o uskoj povezanosti nogometa i lokal patriotizma, koji je, na našim prostorima, nažalost neodvojiv od nacionalizma.
- Canetti, Elias. Masa i moć.http://www.4shared.com/document/TFOLG8lh/Elias_Canetti_-_Masa_i_moc.html. (15.08.2008)
- Lalić, Dražen. 1993. Torcida – pogled iznutra. Zagreb: AGM.
- Lalić, Dražen i Biti, Ozren. 2008. Politika, sport i nasilje: Četverokut sporta, nasilja, politike i društva, u Politička misao, Vol. XLV, br. 3-4, str. 247-272.
- Ortega y Gasset, Jose. 2003. Pobuna masa, prev. Duška Gerić Koren. Zagreb: Golden marketing.
- Perasović, Benjamin. 2001. Urbana plemena – sociologija subkultura u Hrvatskoj. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
- Žanić, Mateo. 2007. Važnost rituala u poslijeratnom razdoblju: primjer Vukovara,Polemos časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, br. 10, 73-90. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo i Naklada Jesenski iTurk.
[1] Univerzitet „Džemal Bijedić“ je pod bošnjačkom, dok je Sveučilište u Mostaru pod hrvatskom ingerencijom.
[2]Već samim pogledom na dijelove tribina gdje se te skupine nalaze, moguće je uočiti kako izrazitu većinu njihovih članova čine mladi, stoga možemo primijetiti da one predstavljaju tipični omladinski fenomen koji funcionira kao zasebna subkultura.
[3]Perasović, Benjamin. 2001. Urbana plemena – sociologija subkultura u Hrvatskoj. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, str.11.
[4]Lalić (1993.) u studiji Torcida – pogled iznutra pronalazi četiri tipa navijača; „navijač-navijač“, „navijač iz trenda“, „navijač-nasilnik“ i „navijač-politički aktivist“.
[5]U Mostaru su aktivne dvije navijačke subkulture - Ultras i Red Army. Navijača iz trenda u kontekstu dvaju lokalnih navijačkih skupina možemo prepoznati na osnovu vizualnog identiteta koji proizlazi iz nacionalne pripadnosti kao primarnog sredstva deklariranja i postajanja navijačem. Analizom lokalnih navijačkih subkultura detaljnije ćemo se baviti u nastavku teksta.
[6]Navijačka skupina Ultras postoji od 1994. godine, a formalno-pravno Klub navijača Ultras-Zrinjski Mostar (najprije Zrinjevci) utemeljen je u ožujku 1998. godine. Prve prave prostorije, caffe bar i fan shop Kluba navijača Ultras – Zrinjski Mostar, otvorene su početkom ožujka 2006. godine. Do tada su se navijači Zrinjskog okupljali i redovite sastanke održavali ili na stadionu, ili u nekim od gradskih caffe barova.
[7]Red Army je naziv za navijačku skupinu FK Velež. Fudbalski klub Velež je od svog nastanka 1922. godine, imao svoje navijače. Prva organizovana navijačka skupina nastala je 1981.godine pod imenom Crveni Šejtani, a povod za njeno osnivanje bilo je učestvovanje i pobjeda Veleža u Kupu Maršala Tita protiv sarajevskog Željezničara. Do preimenovanje navijačke skupine u Red Army dolazi 1986. godine, poslije finala Kupa koji je Velež odigrao protiv Dinama.